bèzvōljnōst

im. ž. G bèzvōljnosti, I bèzvōljnošću/bèzvōljnosti osobina onoga koji je bezvoljan ili svojstvo onoga što je bezvoljno; sin. (apatija)

bȅzvrijēdan

prid. G bȅzvrijēdna; odr. bȅzvrijēdnī, G bȅzvrijēdnōg(a); ž. bȅzvrijēdna, s. bȅzvrijēdno; komp. bezvrèdnijī koji nema nikakvu vrijednost [~ prsten]; ant. dragocjen, skupocjen, vrijedan

bèzvūčan

prid. G bèzvūčna; odr. bèzvūčnī, G bèzvūčnōg(a); ž. bèzvūčna, s. bèzvūčno 1. koji ne sadržava nikakav zvuk 2. gram. pri čijemu izgovoru glasnice ne titraju [bezvučni suglasnik]; ant. zvonačni, zvonak; ant. zvučan

bèzvūčnōst

im. ž. G bèzvūčnosti, I bèzvūčnošću/bèzvūčnosti 1. svojstvo onoga što ne sadržava nikakav zvuk 2. gram. svojstvo glasa pri čijemu izgovoru glasnice ne titraju; ant. zvonkost; ant. zvučnost

bȇž

prid. neskl. 1. koji je boje neobojene vune [~ suknja] 2. u im. funkciji boja neobojene vune [Više volim bež nego bijelo.]

bèžičnī

prid. G bèžičnōg(a); ž. bèžičnā, s. bèžičnō koji nema žice, koji se prenosi bez žica [~ alarm; ~ telefon]; ant. žičani

bȅživotan

prid. G bȅživotna; odr. bȅživotnī, G bȅživotnōg(a); ž. bȅživotna, s. bȅživotno 1. koji ne pokazuje znakove života 2. pren. koji je bezizražajan i nezanimljiv [beživotno ponašanje]

bȉatlōn

im. m. G bȉatlōna sp. skijaško trčanje uz gađanje puškom

biatlónac

im. m. G biatlónca, V bȉatlōnče; mn. N biatlónci, G biàtlōnācā osoba koja se bavi biatlonom

biatlónčev

prid. G biatlónčeva; ž. biatlónčeva, s. biatlónčevo koji pripada biatloncu

biàtlōnka

im. ž. G biàtlōnkē, DL biàtlōnki; mn. N biàtlōnke, G biàtlōnkā/biàtlōnkī žena koja se bavi biatlonom

bȉatlōnskī

prid. G bȉatlōnskōg(a); ž. bȉatlōnskā, s. bȉatlōnskō koji se odnosi na biatlonce i biatlon [biatlonsko natjecanje]

bìber

im. m. papar

Bìblija

im. ž. G Bìblijē rel. knjiga koju kršćani smatraju svetom i glavni je izvor njihove vjere; sin. Sveto pismo v. pod pismo

bìblījskī

prid. G bìblījskōg(a); ž. bìblījskā, s. bìblījskō koji se odnosi na Bibliju

biblióbus

im. m. G biblióbusa; mn. N biblióbusi, G biblióbūsā autobus u kojemu je smještena knjižnica

bibliogràfija

im. ž. G bibliogràfijē popis članaka ili knjiga određenoga područja ili autora [znanstvena ~]

bibliòtēčnī

prid. G bibliòtēčnōg(a); ž. bibliòtēčnā, s. bibliòtēčnō v. knjižnični

bibliotéka

im. ž. G bibliotékē, DL bibliotéci; mn. N bibliotéke, G bibliotékā v. knjižnica

bibliotèkār

im. m. G bibliotekára, V bȉbliotekāru/bȉbliotekāre; mn. N bibliotekári, G bibliotekárā v. knjižničar

bibliotekárev

prid. G bibliotekáreva; ž. bibliotekáreva, s. bibliotekárevo v. knjižničarev

bibliotekàrica

im. ž. G bibliotekàricē; mn. N bibliotekàrice, G bibliotekàrīcā v. knjižničarka

bibliotekàričin

prid. G bibliotekàričina; ž. bibliotekàričina, s. bibliotekàričino v. knjižničarkin

bibliotekárov

prid. G bibliotekárova; ž. bibliotekárova, s. bibliotekárovo v. knjižničarev

bibliotèkārskī

prid. G bibliotèkārskōg(a); ž. bibliotèkārskā, s. bibliotèkārskō v. knjižničarski

bibliotekárstvo

im. s. G bibliotekárstva v. knjižničarstvo

bicìkl

im. m. G bicìkla; mn. N bicìkli, G bicìkālā/bicíklā vozilo na nožni pogon s dvama kotačima [sportski ~; trkaći ~]

bicìklist

im. m. G bicìklista, V bicìklistu; mn. N bicìklisti, G bicìklīstā 1. osoba koja vozi bicikl 2. osoba koja se bavi biciklizmom

bicìklistica

im. ž. G bicìklisticē; mn. N bicìklistice, G bicìklistīcā 1. žena koja vozi bicikl 2. žena koja se bavi biciklizmom

bicìklističin

prid. G bicìklističina; ž. bicìklističina, s. bicìklističino koji pripada biciklistici

biciklìstičkī

prid. G biciklìstičkōg(a); ž. biciklìstičkā, s. biciklìstičkō koji se odnosi na bicikliste i biciklizam [biciklistička staza]

biciklìzam

im. m. G biciklìzma sp. sportska grana koja uključuje različite načine vožnje bicikla

bȉč

im. m. G bìča; mn. N bìčevi, G bȉčē 1. predmet s pomoću kojega se tjera stoka izrađen od kožnatih vrpca pričvršćenih na držak [jahaći ~] 2. biol. dio tijela nekih organizama koji im služi za kretanje

bȉčast

prid. G bȉčasta; odr. bȉčastī, G bȉčastōg(a); ž. bȉčasta, s. bȉčasto koji je u obliku biča

bìčāš

im. m. G bičáša; mn. N bičáši, G bičášā zool. 1. mn. koljeno u podcarstvu praživotinja koje imaju jedan ili više bičeva s pomoću kojih se pokreću 2. pripadnik istoimenoga koljena

bȉčevati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. bȉčujēm, 3. l. mn. bȉčujū, imp. bȉčūj, aor. bȉčevah, imperf. bȉčevāh, prid. r. bȉčevao, prid. t. bȉčevān udarati bičem [~ robove]

bíće

im. m. G bíća; mn. N bíća, G bíćā stvarno ili izmišljeno stvorenje, ono što živi u stvarnosti ili u mašti [ljudsko ~; društveno ~; natprirodno ~]; sin. (stvorenje)

bigàmija

im. ž. G bigàmijē pojava da je jedan muškarac oženjen dvjema ženama; sin. dvoženstvo

bijéda

im. ž. G bijédē; mn. N bijéde, G bijédā stanje u kojemu se oskudijeva u svemu [živjeti u bijedi]; sin. neimaština, nestašica, oskudica, siromaštvo; ant. blagostanje, bogatstvo, obilje, raskoš ♦ navući (natovariti) bijedu na vrat upasti u nepriliku, svojom krivicom izazvati nevolju; skinuti bijedu s vrata osloboditi se nevolje, izići iz neugodne situacije

bijȇdan

prid. G bijédna; odr. bijȇdnī, G bijȇdnōg(a); ž. bijédna, s. bijȇdno; komp. bjèdnijī 1. koji je ispunjen bijedom [~ život] 2. koji živi u bijedi i siromaštvu [bijedna obitelj]; sin. jadan, ubog

bijȇdnica

im. ž. G bijȇdnicē; mn. N bijȇdnice, G bijȇdnīcā 1. žena koja živi u bijedi 2. pren. loša žena; sin. ništarija

bijȇdničin

prid. G bijȇdničina; ž. bijȇdničina, s. bijȇdničino koji pripada bijednici

bijȇdnīk

im. m. G bijȇdnīka, V bijȇdnīče; mn. N bijȇdnīci, G bijȇdnīkā 1. osoba koja živi u bijedi 2. pren. loša osoba; sin. ništarija

bijȇg

im. m. G bijȇga, L bijégu; mn. N bjȅgovi, G bjȅgōvā brzi i nagli odlazak, obično trkom, s mjesta koje se želi napustiti [~ od neprijatelja; dati se u ~]

bijȇl

prid. G bijéla; odr. bijȇ, G bijȇlōg(a); ž. bijéla, s. bijélo; komp. bjȅljī/bjèlijī 1. koji je boje snijega ili mlijeka; ant. crn 2. koji je svjetliji od čega drugoga iste vrste [bijelo grožđe; bijela kava; bijeli kruh]; ant. crn 3. u im. funkciji jd. s. boja snijega ili mlijeka [Više volim bijelo nego crno.]; ant. crno v. pod crn ♦ ~ bjelcat naglašeno bijel, potpuno bijel

bijélac

im. m. G bijélca, V bijȇlče; mn. N bijélci, G bijȇlācā pripadnik bijele rase; sin. europeid; ant. crnac  kupusni ~ zool. leptir štetočinja bijelih krila s crnim vrhovima

bijélčev

prid. G bijélčeva; ž. bijélčeva, s. bijélčevo koji pripada bijelcu; ant. crnčev

bijéliti

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. bijȇlīm, 3. l. mn. bijȇ, imp. bijéli, aor. bijélih, imperf. bijȇljāh, prid. r. bijélio, prid. t. bijȇljen bojiti što u bijelo, činiti bijelim [~ zidove]

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga